Nikad ne zaboravit! Sjećanje na pale junake, 34. obljetnica ubojstva dvanaestorice hrvatskih redarstvenika u Borovu selu
Prije trideset i četiri godine, 2. svibnja 1991. godine, u Borovu Selu kod Vukovara dogodio se tragičan događaj koji se zauvijek urezao u povijest hrvatske policije i Domovinskog rata. Na ovu tmurnu obljetnicu zastajemo kako bismo se prisjetili dvanaestorice hrvatskih policajaca koji su podnijeli najveću žrtvu, i dvadeset i jednog ranjenika, na dužnosti. Njihova hrabrost i predanost nikada se ne smiju zaboraviti.
Događaji tog dana proizašli su iz opasne situacije koja je započela noć prije. Tijekom rutinske ophodnje, dvojicu hrvatskih policajaca zarobile su srpske paravojne postrojbe u Borovu Selu. Pregovori za njihovo oslobađanje pokazali su se neuspješnima, što je dovelo do akcije spašavanja 2. svibnja koju su poduzeli pripadnici Specijalne policije iz Vinkovaca.
Tragično, ova spasilačka misija postala je smrtonosna zasjeda. Kada su dva autobusa i nekoliko policijskih vozila s oko šezdeset policajaca ušli u Borovo Selo, dočekala ih je tuča pucnjave. Policajci, opremljeni štitovima, suzavcem, šok granatama, osnovnim i automatskim oružjem, bili su nespremni za brutalnu stvarnost koja ih je čekala. Rečeno im je da civili prosvjeduju i da moraju smiriti situaciju. Umjesto toga, dočekali su dobro koordinirani napadi srbijanskih i četničkih terorista iz okolnih kuća, krovova i skrivenih položaja. Neprijatelj je koristio puške, snajperske puške s prigušivačem i puške, pretvarajući ulice u smrtonosnu zamku.
U kaosu koji je uslijedio, policajci su hrabro uzvratili, pokušavajući organizirati obranu i spasiti svoje ranjene suborce. Ali izgledi su bili pretežno protiv njih. Jedan po jedan, policajci su padali, podliježući nemilosrdnoj baražnoj paljbi. Ranjeni su bespomoćno ležali u kanalima uz cestu, nedostupni i očajnički su trebali pomoć. Pojačanje iz Osijeka nije uspjelo doći do sela zbog barikada, pa se Vinkovačka postrojba za posebne namjene satima borila sama.
Do 17 sati započeo je težak zadatak izvlačenja preživjelih policajaca. Dva tima hitne pomoći iz vinkovačke bolnice hrabro su izašla na mjesto događaja, izvlačeći ranjenike, dok se naoružana i neprijateljski srbijanska raspoložena gomila, ista ona koja je pucala na policajce, okupila kako bi proslavila svoju navodnu pobjedu. Izvlačenje tijela poginulih nastavilo se do kasno u noć, što je sumorno svjedočanstvo razornih događaja tog dana.
Imena onih koji su poginuli tog kobnog dana zauvijek su urezana u kolektivno sjećanje Hrvatske: Stipan Bošnjak iz Nuštra, Luka Crnković s Otoka, Josip Culej iz Jarmine, Mladen Čatić iz Županje, Janko Čović iz Ivankova, Zoran Grašić iz Otoka, Antun Grbavac iz Nijemaca, Željko Hrala iz Ivankova, Zdenko Perica iz Nuštra, Marinko Petrušić iz Tovarnika, Mladen Šarić iz Novih Jankovaca, te Ivica Vučić iz Vinkovaca.
Ovi hrabri ljudi, koji su se odazvali pozivu da služe i štite, platili su najvišu cijenu za svoju Hrvatsku. Njihova žrtva oštar je podsjetnik na žrtve podnesene tijekom Domovinskog rata i goleme izazove s kojima su se suočili u borbi za hrvatsku neovisnost. Sjećanje na njih živjet će i dalje, nadahnjujući buduće generacije svojom hrabrošću, predanošću i nepokolebljivom predanošću dužnosti.
Nemojmo nikada zaboraviti tragediju Borova Sela i junake koji su tamo pali. Neka nas njihova žrtva nadahne da izgradimo budućnost mira, pravde i trajnog sjećanja.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Video/ Izvor/ YouTube/ croatiaforever1991/ Forza2
