Obljetnica smrti! Sjećanje na Gojka Šuška, arhitekta hrvatske obrane u Domovinskom ratu

Obljetnica smrti! Sjećanje na Gojka Šuška, arhitekta hrvatske obrane u Domovinskom ratu

Prošlo je već neko vrijeme, zar ne? Obljetnica smrti Gojka Šuška. Bio je div od čovjeka, lik koji je nedvojbeno oblikovao modernu Hrvatsku. Vjerojatno ga se sjećate kao moćnog političara, drugog nakon Tuđmana po utjecaju. Neki ga pamte kao ključnog igrača u stvaranju Herceg-Bosne i HVO-a, tvrdeći da bi bez njegovih napora Hrvati na tom području bili potpuno izgubljeni u ratnom kaosu.

Prije dvadeset i sedam godina, 3. svibnja 1998., Hrvatska je izgubila ključnu figuru u svojoj borbi za neovisnost: Gojka Šuška, ratnog ministra obrane. Njegova smrt označila je kraj života posvećenog stvaranju i jačanju Hrvatske vojske, života isprepletenog dramatičnom dobu obrambenog Domovinskog rata. Više od običnog čovjeka, Šušak je bio simbol otpornosti, nepokolebljive odlučnosti i dubokog domoljublja.

Kakav je on zapravo bio čovjek? Bio je poznat po svojoj tihoj snazi, čovjek od djela više nego riječi. Bio je strašan pregovarač, koji je imao posla s američkim dužnosnicima i drugima, uvijek pazeći da se sporazumi poštuju. Bio je ključan u stvaranju bliskih veza sa Sjedinjenim Državama, posebno pred kraj rata – ključni aspekt s obzirom na neizvjesnost sposobnosti Hrvatske da povrati okupirane teritorije bez američke potpore. Razmislite o tome – bi li operacija Bljesak i Oluja bila moguća bez te ključne američke potpore i ministrovog angažmana? Vjerojatno ne.

Bio je pokretačka snaga sporazuma o vojnoj suradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, uvjeravajući američke dužnosnike u hrvatske vojne sposobnosti i osiguravajući njihovu potporu vojnom rješenju okupiranih područja. General Ljubo Ćesić Rojs kaže da je Šušak osobno nazvao Antu Gotovinu i druge iz Washingtona, dajući zeleno svjetlo za “Zimu ’94.”, vojnu akciju koja je utrla put operaciji Oluja devet mjeseci kasnije.

Čak i u posljednjim trenucima, brinuo se za svoju zemlju. Bliski prijatelj general Ljubo Ćesić Rojs prepričava Šuškove riječi neposredno prije smrti: “Ostvario sam svoj san. Stvorili smo slobodnu i neovisnu državu i mogu mirno putovati. Ali žao mi je što nismo trajno riješili pitanje Hrvata u BiH.” I ta jedna suza, dodaje Ćesić Rojs, ostat će s njim zauvijek.

Šuškovo putovanje svjedočanstvo je snage ljudskog duha. Rođen u Širokom Brijegu 1945. godine, doživio je rani gubitak, a otac i brat nestali su na kraju Drugog svjetskog rata. Ovo iskustvo vjerojatno je potaknulo njegovu kasniju predanost obrani domovine. Nakon emigracije u Kanadu 1968. godine izgradio je uspješan poslovni život, ali mu je srce ostalo čvrsto ukorijenjeno u Hrvatskoj. Napredovao je u kanadskom poslovnom svijetu, osnivajući uspješna poduzeća, a istovremeno postajući stup hrvatske zajednice iseljeništva. Bio je ključan u njegovanju hrvatske kulture i obrazovanja, postavljajući temelje za snažne veze između Kanade i Hrvatske.

Njegov angažman u hrvatskoj politici započeo je podrškom predsjedniku Franji Tuđmanu, organiziranjem prikupljanja sredstava i postavljanjem temelja za uspjeh Hrvatske demokratske zajednice. Vrativši se u Hrvatsku 1990. godine, brzo je napredovao kroz vladine činove, služeći najprije kao ministar iseljeništva, a zatim, što je najvažnije, kao zamjenik ministra obrane usred eskalacije sukoba.

Izbijanje obrambenog Domovinskog rata 1991. godine od srbijanske agresije, gurnulo je ministra Šuška u središte borbe. Njegovo vodstvo bilo je ključno u oblikovanju Hrvatske vojske iz sile u nastajanju u sposobnu borbenu jedinicu, sposobnu suprotstaviti se daleko većoj JNA. Njegovi doprinosi bili su višestruki: osiguravanje ključne financijske pomoći dijaspore, nadgledanje nabave i proizvodnje oružja te strateško raspoređivanje resursa, posebno tijekom mučne bitke za Vukovar. Njegova poznata rečenica Gospodine predsjedniče, zadatak je obavljen!“, postala je simbol hrvatskih pobjeda, utjelovljujući njegov nepokolebljivi duh i odlučnost, čak i usred nezamislivih izazova. Razumio je ljudsku cijenu rata, ali nikada se nije pokolebao u svojoj odlučnosti da brani hrvatsku suverenost.

Unatoč golemim ratnim pritiscima i kasnijoj borbi s rakom pluća, Šušak je ostao predan svojoj zemlji sve do svoje smrti 1998. godine. Njegova ostavština i dalje duboko odjekuje u Hrvatskoj. On nije bio samo političar ili vojni strateg; Bio je simbol nade i otpornosti, vođa koji je pomogao iskovati naciju iz lonca sukoba. Njegov život i postignuća služe kao dirljiv podsjetnik na žrtve podnesene u potrazi za slobodom i neovisnošću. Sjećanje na Gojka Šuška znači sjećanje na hrabrost i duh hrvatskog naroda u ključnom trenutku njegove povijesti.

Dakle, kako će povijest pamtiti Gojka Šuška? Njegov ratni doprinos je neosporan, njegova uloga u oslobađanju okupiranih hrvatskih teritorija i pobjeda u Domovinskom ratu nezamjenjiva. Bio je graditelj Hrvatske, ratnik, pregovarač – čovjek čiji život i nasljeđe nastavljaju poticati Domoljublje, čak i godinama nakon njegove smrti. A to je, možda, prikladna počast životu koji je proživljen tako potpuno, tako intenzivno i tako neizbrisivo urezan u povijest Hrvatske.

Umro je 3. svibnja 1998. u Zagrebu, a pokopan 7. svibnja na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Na njegovom pokopu William Perry rekao je kako je Šušak „za Hrvatsku bio presudan u uspostavi slobode, a za Sjedinjene Države za uspostavu mira i stabilnosti na ovom prostoru“.

Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR/ Foto/ Ilustracija/ Totalno.HR/ Izvor/ Arhiva/ Ljubo Ćesić Rojs

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)