Rana Koja Je Postala Naša Snaga! Nikada ne smijemo zaboraviti one koji su dali sve kako bi Hrvatska mogla stajati slobodna
Danas se sjećam. Sjećam se Vukovara i Škabrnje, naše najveće rane, naše najdublje tuge, Vukovara grada heroja koji je krvario, ali odbio puknuti. Mjesta gdje je bol uklesana u kamen, a hrabrost u srcima onih koji su stajali na svojoj zemlji. Vrijeme je prošlo, ali sjećanje ostaje teško kao tišina koja lebdi nad Dunavom. No, dogodilo se nešto izvanredno, nešto što svjedoči o otpornosti našeg naroda. Vukovar, nekada simbol naše najteže traume, polako postaje svjetionik inspiracije, dokaz onoga što smo pretrpjeli… i onoga što smo nadvladali. Nikada ne smijemo zaboraviti. Imena, Lica, priče onih koji su dali sve kako bi Hrvatska mogla stajati slobodna. Zaboraviti značilo bi izdati njihovu žrtvu. Okrenuti se od njihove uspomene značilo bi izgubiti dio sebe. Ali sjećanje nije samo gledanje unatrag, radi se o tome da njihov duh nosimo naprijed. Vukovar nam je pokazao tko smo. U njegovim najmračnijim satima vidjeli smo nepokolebljivu snagu ujedinjenog hrvatskog naroda. Vojnike i hrvatske branitelje koji su se borili samo s uvjerenjem. Majke, očeve, djecu koji su izdržali nezamislivo. Grad koji nije htio predati svoju dostojanstvo, čak ni u ruševinama. I iz te boli, mi smo gradili. Izgradili smo naciju koja pamti, ali ne posustaje. Ljude koji poštuju prošlost, ali ne dopuštaju da ih ona veže. Vukovar više nije samo ožiljak, on je dokaz da i najdublje rane mogu postati temelji ponosa.
Danas stojim s poštovanjem. Žalim za izgubljenim životima, uništenim domovima, ukradenom nevinosti. Ali stojim i s nadom. Jer ako su nas Vukovar i Škabrnja išta naučili, to je ovo: Mi smo narod hrabrosti. Patriotizma. Solidarnosti. Nepokolebljive volje da izdržimo. I tako se prisjećamo, ne s očajem, nego s tihom snagom onih koji znaju da život mora ići dalje. Da Hrvatska mora ići dalje. I da se ljubav koju nosimo prema našima poginulima najbolje odaje stvaranjem budućnosti vrijedne njihove žrtve. Vukovar i Škabrnja su naša tuga. Ali su također i naš ponos. I nikada nećemo zaboraviti.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
