Srce se sjeća! Ponosno istaknut transparent u zagrebačkim Remetama, sjećanje bolnog godišnjeg obilježavanja, dokaz trajnog sjećanja na one izgubljene u Vukovaru i Škabrnji
Svake godine u Hrvatskoj se spušta tiha i bolna sjećanja. Za mene, kao i za mnoge moje sunarodnjake, ovaj mjesec nosi posebno duboko i bolno značenje. To je vrijeme kada se naše kolektivno sjećanje okreće prema žrtvama koje su oblikovale našu naciju, kulminirajući 18. studenog – Danom sjećanja na žrtve obrambenog Domovinskog rata, a posebno na žrtve Vukovara i Škabrnje. Srce mi se steže dok razmišljam o golemoj ljudskoj patnji koja je pretrpljena, ali se istovremeno punim ponosom zbog nepokolebljivog duha hrvatskog naroda koji je izronio iz takve tame.
Ove godine, dok promatram pripreme, posebno me dirnula prekrasna inicijativa koja se odvija u zagrebačkom kvartu Remete, pored najstarijeg marijanskog svetišta u Hrvatskoj. To je snažan podsjetnik da sjećanje nije samo nacionalna odluka, to je živa, disajuća obveza koju hrvatske zajednice, a posebno njihove najmlađe generacije, nose dalje. Upravo danas, vidio sam ponosno istaknut transparent u zagrebačkim Remetama, sjećanje bolnog godišnjeg obilježavanja – dokaz trajnog sjećanja na one izgubljene u Vukovaru i Škabrnji.
Pročitao sam poziv koji je podijelio HDZ-Remete u zagrebačkim Remetama i osjetio duboku povezanost s njihovim riječima: “Dragi susjedi, u četvrtak (13. studenog 2024.) u 19:00 sati okupit ćemo se u Remetama preko puta ‘Konzuma‘ kako bismo se prisjetili svih žrtava Vukovara, Škabrnje i Domovinskog rata. Ovom prilikom, kao i prethodnih godina, postavit ćemo transparent ‘I reći ću vam samo još jednu stvar: “ZAPAMTITE VUKOVAR”. Pozivamo vas da nam se pridružite i ponesete lampion.” Ovaj jednostavan čin paljenja svijeća, okupljanja kako bismo podijelili imena i priče, način je na koji osiguravamo da hrvatska žrtva nikada ne bude zaboravljena. Tako se plamen sjećanja prenosi s jedne generacije na drugu, goreći sve jače.
18. studenog 1991. urezan je u samu dušu Hrvatske. Taj datum označava dan kada je herojska obrana Vukovara tragično slomljena, dan koji je također svjedočio strašnom zločinu nad nedužnim stanovnicima Škabrnje. Bio je to period kada su hrvatski branitelji pokazali nevjerojatnu hrabrost pred nadmoćnim silama JNA armije i srbijansko četničke agresije. Kad pomislim na Vukovar, ispunjava me ogromna tuga za 1.624 izgubljenja života i više od 2.500 ranjenih tijekom Bitke za Vukovar, koja je trajala od 25. kolovoza do 18. studenog 1991. Statistika je zastrašujuća: 7.000 zarobljenih branitelja i civila odvedeno u srpske koncentracijske logore, 22.000 stanovnika raseljeno, a nekoliko stotina još uvijek se vodi kao pritvoreni ili nestali. Svaki broj predstavlja osobu, obitelj, razbijenu budućnost. Sve ih nosim u svojim mislima.
A tu je i Škabrnja. Srce mi tone dok se prisjećam masakra 43 hrvatska civila tog istog razornog dana 1991. godine. Bio je to planirani, brutalni čin pripadnika JNA, srpskih paravojnih snaga i dobrovoljačkih skupina pobunjenih srba. Škabrnja je spaljena, njezina katolička crkva srušena, zemlja minirana.
Za mene, sjećanje na Vukovar i Škabrnju nije samo prepričavanje povijesti, radi se o odavanju počasti poginulima, priznavanju ogromne patnje i ponovnom potvrđivanju naše predanosti miru i pravdi. Radi se o tome da se lekcije naučene iz takve duboke žrtve nikada, nikada ne zaborave. Kad vidim stanovnike Remeta, posebno mlade, kako pale svoje lampione, vidim nadu. Vidim budućnost kako nosi baklju sjećanja, obećavajući da heroji Vukovara i Škabrnje nisu umrli uzalud. Njihova žrtva živi, urezana u srce svakog Hrvata i Hrvatice, i osvjetljava naš put naprijed. Stojim s njima, u svečanom sjećanju, noseći njihove priče u svom srcu.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
