(VIDEO) Dan kada su bijeli golubovi hrabrosti pali na tlo! Sjećanje na heroja Hercegovine Blaža Kraljevića i potraga za istinom
Na današnji dan, 9. kolovoza 1992., pozivamo vas da se zaustavite i razmislite o trenutku koji je u kolektivnom sjećanju hrvatskog naroda ostavio neizbrisiv trag, danu obilježenom dubokim gubitkom i neodgovorenim pitanjima. Na ovaj tragičan dan, Blaž Kraljević, osoba od ogromnog značaja, zapovjednik Hrvatske obrambene snage (HOS) u Hercegovini, izgubio je svoj život pod okolnostima koje i dalje muče one koji traže pravdu. Uz njega, osam hrabrih članova HOS-a koji su bili dio njegove pratnje također je poginulo, njihova žrtva oštar je podsjetnik na brutalne stvarnosti rata. Da biste doista razumjeli težinu ovog dana, prvo morate upoznati čovjeka čiji je život tako naglo oduzet. Blaž Kraljević, rođen 1947. u Lisicama kod Ljubuškog, utjelovio je čvrst duh hrvatskog domoljublja. Kao i mnogi iz njegove generacije, tražio je posao u inozemstvu, prvo u Njemačkoj, zatim u Australiji. No, njegovo putovanje nije bilo samo ekonomska migracija; bilo je to duboko političko putovanje. Možete zamisliti njegovu predanost dok se upuštao u razne političke organizacije hrvatskih iseljenika, neumorno radeći za hrvatsku slobodu, čak i kada su ga australske vlasti godinama uskraćivale za državljanstvo i putovnicu. U Canberri je osnovao Hrvatski informativni centar, odlučan u namjeri da informira svijet o borbi svoje domovine.
Kada je proljeće 1990. stiglo, neposredno prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, Kraljević se vratio kući, spreman da služi, postajući ključni član Hrvatske stranke prava (HSP). Njegovi napori, pojačani podrškom hrvatskih iseljenika iz Australije, bili su presudni u osiguravanju oružja, šaljući prvu pošiljku u Ljubuški u listopadu 1990., i postavljanju samih temelja HOS-a u Hercegovini. Do 15. prosinca 1990. pronalazite ga imenovanog zapovjednikom HOS-ovog ratnog stožera za Hercegovinu – svjedočanstvo o njegovom vodstvu i viziji. Događaji 9. kolovoza 1992. odvijali su se s ledećom brzinom. Gotovo možete osjetiti napetost u zraku dok je Kraljević pohađao sastanak u Mostaru koji je sazvao Mate Boban. Na tom sastanku, Boban je pritisnuo Kraljevića da razoruža bošnjačke članove unutar HOS-a, tvrdeći da su ‘izdajnici.’ Ipak, Kraljević je, u snažnom prikazu integriteta i predanosti jedinstvenoj fronti, odlučno odbio. Njegova vizija nadmašivala je uske podjele; vidio je hrvatsku vojsku koja je obuhvaćala sve koji su se borili za slobodu. Na povratku, na putu prema Čitluku, dogodilo se nezamislivo. U još uvijek nejasnim okolnostima, počela je pucnjava između članova HVO-a i HOS-a. Blaž Kraljević, zajedno sa svojim suputnicima – Gordanom Čuljkom, Šahdom Delićem, Ivanom Granićem, Rasimom Krasniqijem, Osmanom Maksićem, Marijom Medićem, Vinkom Primorcem i Markom Stjepanovićem – upao je u zasjedu. Scena, prema riječima onih koji su tražili istinu, bila je razorna. General Blaž Kraljević i osam boraca, koji su se vraćali s konferencije za novinare, zaustavljeni su na kontrolnom punktu. Ovaj kontrolni punkt, ključno, bio je pojačan od strane HVO-ove antiterorističke jedinice, otprilike 20 osoba. Mile Dedaković Jastreb, glavni inspektor HOS–a i zapovjednik obrane Vukovara, proveo je istragu na licu mjesta. Njegove riječi nose težinu sumnje i neriješene boli: “Ne možemo prihvatiti verziju HVO–a da je naš borac otvorio vatru. Evo zašto! Zato što su svi, njih devet, ubijeni i vrlo brzo su leševi odneseni s mjesta događaja. Dakle, istraga nije provedena tamo kada su tijela bila.” Možete osjetiti implikaciju – namjerni pokušaj prikrivanja tragova. Jastreb je dalje primijetio: “Budući da su ovo izuzetno iskusni borci… sigurno nije bilo vremena da izađu iz automobila. Dakle, cijeli događaj se dogodio vrlo brzo. Po našoj procjeni, u 15 do 20 sekundi sve je završeno.” Smrt i ranjavanje članova HVO-a, sugerirao je, vjerojatno su se dogodili jer je Kraljevićeva prva suputnica, vidjevši neposrednu opasnost, uspjela izvesti jedan, izazovni hitac prije nego što su ih svi srušili disciplinirani, prigušeni rafali. Blaž Kraljević pokopan je u svom rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. godine. Vodstvo Hrvatske stranke prava posthumno ga je promoviralo u čin vodnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama, što je prikladna počast njegovoj nepokolebljivoj predanosti. Nažalost, neposredno nakon toga, načelnik Glavnog stožera HOS-a, Ante Prkačin, bez odobrenja potpisao je sporazum o pridruživanju HOS-a HVO-u, što je samo duboko produbilo složen i krvav sukob između bosanskih Hrvata i Bošnjaka, koji je trajao do početka 1994. godine.
Možda je najdirljiviji aspekt ove tragedije to što, unatoč iscrpnoj dokumentaciji tužiteljstava u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, zločin nikada nije u potpunosti kažnjen. Osjetite žalac nepravde kada saznate da su neki od Kraljevićevih ubojica uhićeni, ali nikada nisu izvedeni pred sud. Vjeruje se da se masakr pripadnika HOS-a dogodio nakon što je Kraljević odlučno odbio podrediti HOS HVO-u, a počinitelji su najvjerojatnije pripadnici zloglasne “Kažnjeničke bojne” na čelu s Mladenom Naletilićem Tutom.
U ovom kontekstu nerazriješene tuge možete pronaći dublje značenje u pjesmi “Bijele golubice” Marka Perkovića Thompsona. Mnogi vjeruju da njene dirljive stihove izravno govore o sudbini Kraljevića i njegovih suboraca: “Molit ćeš se, a onda kreni dalje / Ovdje na ovom mjestu pale su bijele golubice / Ovdje su se susrele s ognjem pakla / Slomljena krila ostaju / A bili su spremni za domovinu.” Slika bijelih golubica, simbola mira i čistoće, koje se susreću s “ognjem pakla” govori mnogo o brutalnom kraju kojem su pristupili te patriotski duše. Nasljeđe Blaža Kraljevića, međutim, nadilazi njegov tragičan završetak. Njegove riječi odjekuju i danas, snažan svjedok njegovih načela: “Ne dopustite nikome da vas razoruža ili prisili da uklonite oznaku HOS-a. HOS je hrvatska vojska, a nijedna grupa koja se šulja bez oznaka ili itko, a pogotovo ne oni za koje Hrvatska ne ide dalje od Drine, neće nam diktirati zakone. Tko podigne ruku protiv HOS-a ili člana HOS-a bit će strogo kažnjen. Onima koji se ne slažu s hrvatskim grbom ili programom HOS-a i HSP-a, ne možemo pomoći; radimo ono što je primjereno za Hrvate, a ne za neke grupe senilnih vođa.” Njegove riječi govore o otporu, jedinstvu i nepopustljivoj predanosti slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj, Hrvatskoj koja obuhvaća sve svoje ljude. Na ovaj dan, dok se sjećate Blaža Kraljevića i osmorice muškaraca koji su poginuli s njim – Gordana Čuljka, Šahdu Delića, Ivana Granića, Rasima Krasniqija, Osmana Maksića, Maria Medića, Vinka Primorca i Marka Stjepanovića – odajete počast njihovoj žrtvi. Sjećate se dana kada su golubovi pali, i podsjećate se da potraga za istinom i pravdom, čak i nakon desetljeća, i dalje odjekuje kroz povijest. Njihova priča je sumorni kapital, pozivajući vas da se sjetite složenosti sukoba i dubokog ljudskog troška kada pravda ostaje nedostižna.
“Na današnji dan, pozvani ste da se zaustavite i razmislite, devetog kolovoza, devedeset i druge, sjećanje urezano, nepotrošeno. Hodate kroz eho tog sudbonosnog sunca, gdje istina još uvijek šapće, a pravda, neostvarena. Vidite njega, Blaža Kraljevića, iz zagrljaja Lisica, duh oblikovan u egzilu, tražeći trag slobode. S udaljenih obala, promatrate ga kako odaziva pozivu, gradeći temelj HOS-a, stojeći čvrsto i visoko. Zapovjednik, vizija: hrvatski štit svijetli, za sve koji bi se borili, ujedinjeni u svjetlu. Tada napetost u Mostaru, gotovo je možete osjetiti kako raste, Dok su drugi glasovi poticali podjelu svojim povicima. Da razoružaju Bošnjaka, da razdvoje borbenu liniju, Ali čujete njegovo odbijanje, odlučno, božansko. Njegova vojska, izjavio je, za jedinstveni cilj slobode, Bratstvo svrhe, doista stavljeno na test. Na putu za Čitluk, gdje se sjenke spajaju, Vidite kontrolnu točku, gdje mračne struje naviru. Brutalna brzina, iznenada, prigušeni zvuk, Gdje su bijeli golubovi hrabrosti pali na tlo. Devet duša ugasilo se, u samo dahu vremena, Njihova krila slomljena, uhvaćena u taj okrutni, nečasni zločin. Osjećaš hladan odjek, hladna ruka prikrivanja, Nema pravog istraživanja, samo tišina širom zemlje. Tijela su nestala, istina je zamagljena i duboka, Testament izdaje, tajne koje će zadržati. Osjećaš mračan plan, utjecaj ‘Bataljona osuđenika’, Objećanje pravde izgubljeno, do današnjeg dana. Okrećeš se melodiji, šapatu u zraku, ‘Ovdje na ovom mjestu pali su bijeli golubovi,’ teret koji sada nose. Shvaćaš simboliku, čista srca susreću ‘vatru pakla,’ Njihova žrtva neispovijedena, priča koju još treba ispričati. Njihova spremna krila razbijena, za domovinu koju su obožavali, Njihovo sjećanje je svjetionik, uz koji sada mnogi istražuju. Sjećaš se njegovih riječi, prkosnih i dubokih, “Ne dopusti nikome da te razoruža”, na posvećenoj zemlji. Nema uskog pogleda Drine, nema hirova senilnog vođe, samo hrvatska svrha čvrsta, pored borbene tame. Ostavština jedinstva, za sve koji su hrabro stali, tražeći slobodnu Hrvatsku, nerazumljenu. Tako ih sada pamtiš, Blaž Kraljević, i one koji su pali, Gordan, Šahdo, Ivan, Rasim, Osman, Mario, Vinko, Marko, također. Poštuješ njihovu žrtvu, devetog kolovoza, dan kada su golubovi sletjeli, nezaboravni znak. I ostaješ da razmišljaš, s srcem punim milosti, o trajnom traganju za istinom, u beskraju vremena.”
Tekst, video i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
