Arhitektura oholosti! Razmišljanja o Hrvatskoj pod razornim okriljem autokrata Plenkovića
Dok promatram trenutni politički krajolik Hrvatske, zapanjuje me jeziva spoznaja: svjedočimo sustavnom razaranju demokratskog integriteta u korist nove, predatorske oligarhije. Deset godina je Andrej Plenković na čelu vlade koja se od vodstva punog obećanja pretvorila u režim obilježen okrutnošću i potpunom odvojenošću od ljudi kojima služi.
Brojevi nisu samo statistika; oni su svjedočanstvo o slomljenom sustavu. Pod nadzorom Plenkovića, svjedočili smo 33 odstupajuća zastupnika koji su prevarili svoje birače kako bi postali obični “pijuni” u većoj igri moći. Svjedočili smo više od 30 smjena ministara zbog sumnji na korupciju i više od 40 preraspodjela koje je zahtijevao nepotizam. Od samog početka, s notornom Borg aferom, ton je bio postavljen. Čak i tada, Plenković je umanjivao ozbiljnost situacije, sugerirajući da je korupcija tek medijska izmišljotina. Danas, dok vodi svoj treći mandat—mandat za koji vjerujem da je osiguran manipulacijom i obmanom birača—maska “europskog hrvatskog državnika” je skliznula, otkrivajući mnogo autokratskije lice.
Uspon nove oligarhije. Vidim sve veći, bolan paradoks na našim ulicama. Dok prosječni građanin “siromaši i sada je gol i bos,” određena skupina članova HDZ-a i odmetnika uzdignula se na novu društvenu stepenicu. Kako sam primijetio, “Plenković i njegova skupina članova HDZ-a i odmetnika nazvanih pijunima postaju bogatiji i postaju članovi oligarhije autokrata Plenkovića.” Ovo više nije vlada naroda; to je politička oligarska mafija koja djeluje na štetu svojih građana. Arogancija premijera dosegnula je vrhunac. Više ne osjeća potrebu odgovarati za skandale koji svakodnevno potresaju njegov kabinet i stranku (PARTIJU). Umjesto toga, sukobljava se s novinarima i neslaganje tretira kao smetnju koju treba otjerati. Po mom mišljenju, ne zaslužuje naslov hrvatskog premijera; postao je ‘građanin Plenković’, čovjek koji predsjeda ‘Europskom Hrvatskom’, koja je u stvarnosti puna kriminala i institucionalnog propadanja.
Suzbijanje istine i duha. Možda je najuznemirujuće tiha represija koja počinje prevladavati pod “drškom države” ministra Božinovića. Kada građani završe iza rešetaka zbog “opravdanih uvreda” autokratskom vođi, više ne živimo u zdravoj demokraciji. Živimo u stanju straha. Odgovor vlade i na povijesnu presudu Fimi Media—gdje je HDZ osuđen za pljačku Hrvatske—nije bilo reformi, već dodatnom čvrstom nastavljanju istim putem a primjer je i nedavna raširena korupcija HDZ-ovaca u športskim savezima. Plenković i dalje štiti svoje favorite sve dok europske institucije ne budu prisiljene intervenirati i uhititi one koje on odbija sankcionirati.
Smatram da je moralna praznina ove administracije osobito vidljiva. Umjesto moralnog razuma zamijenili smo ga „proračunatim razumom” koji služi samo eliti. Dok razmišljam o filozofskom stanju naše nacije, prisjećam se da „umjesto utopijskih snova i ideala danas stoji pragmatizam čiji je zadatak izvući maksimalno zadovoljstvo iz svijeta.” Ovo je užas nove vrste sekularnog mesijanizma—pragmatizma koji ignorira mir i pravdu kako bi financirao ruganje svetome dok „ministarstvo kulture velikodušno financira” licemjerje na najvišoj razini.
Tragedija Plenkovićeve ere je u tome što, dok se remen steže oko postojanja svakog vrijednog Hrvata, autokrat uživa. On i njegov krug nastavljaju “pišati po građanima i još tvrditi da je to čista, bistra voda.” Oni falsificiraju ankete, kupuju lojalnost i ucjenjuju ranjive kako bi održali fasadu popularnosti. Međutim, sloboda nije odsutnost reda; ona je pravda pravilno življena u zajednici. Kada se sloboda liši svog moralnog karaktera, ona postaje laž koja vodi izravno u ropstvo. “Sloboda je mogućnost živjeti svoj život onako kako želiš,” ali ta sloboda se guši od strane autokratske vlade koja tretira državni proračun kao osobni žiro račun za jedan posto svojih oligarha.
Vjerujem da će Plenković ući u povijest kao najkorumpiraniji vođa kojeg je ova nacija ikada vidjela—čovjek koji je odveo Hrvatsku u propast za dobrobit oligarhije koju je stvorio. Vrijeme je da Hrvati izađu iz ovog autokratskog sna prije nego što ne ostane ništa za spasiti. Put na kojem se nalazimo ne vodi u Europsku Hrvatsku; vodi u moralnu i ekonomsku pustoš.
Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
