(FOTO i VIDEO) Radost u Tihom Svjetlu! Posjet Božićnom Sajmu u Svetištu Majke Božje Remetske
Jučer, dok se svježi prosinački zrak spuštao nad brdima Zagreba, našao sam se kako hodam poznatom kamenom stazom prema Svetištu naše Gospe, najstarijem marijanskom svetištu u Hrvatskoj, Svetištu Majke Božje Remetske. Bio je Treći adventski tjedan, dan koji Crkva naziva “Gaudete nedjelja,” što znači “Radujte se!” I zaista, radovali smo se, ne uz pompe nego nečim dubljim, tišim i trajnijim, nježnom toplinom zajedništva, treptajem svijeća i neizgovorenim obećanjem da Božić sve bliže dolazi. Kada sam zakoračio u dvorište, dočekao me miris kuhanog vina, čaja i isprepleteni osmijeh koji je prolazio kroz župne obiteljske zajednice i prijatelja. Godišnji tradicionalni božićni sajam pretvorila je ovaj sveti prostor u utočište radosti, one koja se tiho smjestila u prsa, poput himne koje se sjećaš iz djetinjstva. Stajao sam trenutak samo gledajući, stariji par dijelio je šalicu toplog čaja, njihove rukavice pritisnute zajedno dok su grijali ruke, djeca sa obrazima rumenim od hladnoće, oči širom otvorene pred drvenim jaslicama urezanim rukama lokalnih majstora, grupa tinejdžera pali svijeće u grotlu, šaptom izgovarajući molitve prije nego što se vrate u radost božićnog sajma. U tom trenutku, osjetio sam to, ne samo hladnoću na koži, već neizbrisivu prisutnost nade. Naša Gospa Remetska oduvijek je bila mjesto tihe snage. Smještena iznad grad, svjedočila je stoljećima radosti i tuge, rata i mira, svetkovina i gladi. Ipak, svake godine, bez iznimke, ljudi se vraćaju. Ne samo zbog ljepote crkve ili širokog pogleda na Zagreb ispod, već zato što ovo mjesto pamti nas. Ono drži prostor za našu čežnju, našu zahvalnost, naše uvjerenje da će svjetlo uvijek pobijediti tamu. Dok sam se družio i okušao dobrodošlicu zdravice s župljanima, slušao pjesme, kako mladi pjevaju tradicionalne božićne radosti, razmišljao sam o tome što „radovanje“ zapravo znači u ovom vremenu.
Nije riječ o savršenstvu. Nije riječ o tome da imate sve odgovore ili besprijekoran dom ili savršen dar. Radovanje, shvatio sam, znači odlučiti se povezati, s Bogom, jedni s drugima, s svetim svakodnevnim trenucima koji tkaju naše živote. Žena pokraj mene se nasmiješila dok je njezina mala kći uzbuđeno pokazivala na srce od medenjaka. „Ovako se osjeća Božić,“ rekla je jednostavno. I doista je tako bilo. Ne zbog svjetala ili glazbe ili ručno rađenih ukrasa, iako su bili prekrasni, već zbog načina na koji su se ljudi gledali u oči, kako su nepoznati i poznati dijelili klupe i priče, i kako se svaka molitvena svijeća odražavala u očima nekoga tko je stajao blizu. O tome se radi u Adventu, zar ne? Ne o pasivnom čekanju, nego o pripravi naših srca, kroz dobrotu, kroz prisutnost, kroz male činove ljubavi. U Remetama, radost se ne stvara, ona se otkriva, poput skrivenog izvora koji izbija iz Remetskog kamena. Dok sam silazio niz brdo, gledajući svjetla grada kako trepću ispod, nosio sam tu tihu radost sa sobom. Sajam može završiti, štandovi se mogu ukloniti, ali osjećaj, osjećaj da smo držani u nečemu većem od nas samih, ostaje. Radujte se u Gospodinu u svakom času. Kažem to opet, Radujte se. Jer On je blizu. I mi smo, zajedno, puni nade i svjetlosti.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno.HR
