Uzor za naš život! Nastojmo, Kristovom milošću, utjeloviti što je više moguće te božanske ljubavi

Isus Krist, ugaoni kamen kršćanske vjere, hodao je zemljom utjelovljujući ljubav i nesebično služenje. Njegov život pruža dubok nacrt za čovječanstvo, izazivajući nas da odražavamo njegovo suosjećanje i oprost u našim vlastitim djelima. On nije bio kralj na prijestolju, već sluga među ljudima, duboko zaokupljen njihovim radostima i tugama.

Život posvećen činjenju dobra. Isusova služba bila je obilježena opipljivim djelima dobrote i dubokim duhovnim učenjem. Neumorno je putovao, nudeći utjehu i iscjeljenje. Dijelio je mudrost, osvjetljavajući put do pravednosti i otkrivajući prirodu Božjeg kraljevstva. Liječio je bolesne, vraćajući im zdravlje i cjelovitost, pokazujući Božju moć nad bolestima i nemoćima. Uskrsnuo je mrtve, nudeći nadu i uvid u vječni život obećan vjernicima. Čudesno je umnožio hranu kako bi nahranio gladne, pokazujući svoju brigu za njihove fizičke potrebe. Čak je osigurao obilje na vjenčanju, pretvarajući vodu u vino, simbol radosti i slavlja. Oprostio je grešnicima, nudeći im čistu ploču i priliku da preobraze svoje živote, pokazujući bezgranično Božje milosrđe. Naviještao je Kraljevstvo nebesko siromašnima, nudeći im nadu i dostojanstvo, izazivajući društvene hijerarhije tog vremena.

Dao je svoj život u potpunosti, bez zadrške, u službi drugih. Pa ipak, zbog svoje nesebične predanosti, Isus se suočio s nezamislivom okrutnošću. Bio je nepravedno optužen, lažno osuđen i podvrgnut ismijavanju i mučenju. Dočekala ga je nezahvalnost i izdaja. Tamo gdje se moglo očekivati gnjev i odmazdu, Isus je odgovorio zapanjujućom milošću. Nije proklinjao svoje mučitelje; umjesto toga, molio se za njih, čak opravdavajući njihove postupke riječima: “Oče, oprosti im, Oni ne znaju što čine.”

Isusov čin sažima srž kršćanske ljubavi – ljubavi koja se proteže čak i na one koji nanose bol. To je ljubav koja zrcali božansko, ljubav koja traži pomirenje i iscjeljenje čak i pred nepravdom.

Utjecaj Isusovog oproštenja proširio se i dalje od njegovih neposrednih mučitelja. Pretvorio je lopova i odmetnika na križu pored sebe u vjernika, “nebesko” biće predodređeno za nebo. To pokazuje preobražavajuću moć božanske milosti, nudeći nadu da čak i najotvrdnutija srca mogu biti otkupljena.

Isusovo suosjećanje nije bilo ograničeno na one koji su mu nanijeli nepravdu. Čak je i u svojoj agoniji pokazivao duboku brigu za druge. Povjerio je svoju majku Mariju svom ljubljenom učeniku Ivanu, ne samo da se brinuo za njezinu budućnost, već je također ponudio Mariju kao duhovnu majku svim svojim učenicima. To je čin koji simbolizira dar duhovne obitelji koji Isus nudi svima koji vjeruju. On je Ivanu, a kasnije i svim kršćanima, dao Mariju za majku, pokazujući da je čak i usred neizmjernih patnji pružao pomoć i milost. Ivan nije primio Mariju kao teret, već kao najdragocjeniji Isusov dar.

Njegove posljednje riječi na križu otkrile su njegovu stalnu brigu za čovječanstvo: žeđao, ne samo fizički, već i spasenje čovječanstva, njihov odgovor na njegovu milost, kraj tvrdoće njihova srca. Ta žeđ, rođena iz odbačenosti i ravnodušnosti, služi kao stalni poziv da tražimo Boga i utažimo vlastitu duhovnu žeđ.

Isusova konačna žrtva uključivala je nošenje tereta ljudskog grijeha, iskustvo mučne odvojenosti od njegovog Nebeskog Oca. On, koji je bio jedno s Bogom, podnio je osjećaj potpune napuštenosti kako se nikada ne bismo morali suočiti s tim sami. On je dragovoljno trpio posljedice našeg grijeha kako bismo mogli umrijeti s vjerom i uvjerenjem Božje prisutnosti, znajući da idemo k njemu.

Svojom smrću i uskrsnućem Isus je preobrazio zemaljsku napuštenost u nebesku slavu. Vratio se u zaštitnički zagrljaj Oca, nudeći nam udio u svojoj božanskoj naravi. Njegove posljednje riječi, »Svršeno je!« odjekuju s dovršetkom njegove misije, ispunjenjem Svetih pisama i vrhuncem njegove nepokolebljive ljubavi.

Isusov život i žrtva snažno su svjedočanstvo preobražavajuće moći ljubavi. To je ljubav koja pobjeđuje mržnju, ponos i prijevaru. To je ljubav koja nas poziva da težimo savršenstvu, da prigrlimo oprost i da oponašamo Krista u našem svakodnevnom životu. Nastojmo, Kristovom milošću, utjeloviti što je više moguće te božanske ljubavi, dopuštajući Bogu da nas preobrazi na svoju slavu. Prepuštajući se Božjoj volji, čak i suočeni s nedaćama, možemo primiti “neizrecivu nagradu” pripremljenu za one koji ostanu vjerni do kraja.

Tekst i foto/ Božidar Bebek/ Totalno.HR