Na pitanje živimo li danas u Hrvatskoj bolje nego ranije, teško je donijeti jednostavan odgovor. Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, i premijer Andrej Plenković često ističu da postoje brojke koje potvrđuju njihov optimizam. No, postavlja se pitanje jesu li oni zaista normalni ili žive u svom šarenom svijetu, udaljeni od svakodnevice običnog građanina? Nepodudarnost između njihovih tvrdnji i stvarnosti koju doživljava većina ljudi možda je najjasnije pokazatelj problema s kojima se suočavamo.
Dok Jandroković i Plenković ponosno govore o statističkim podacima koji navodno pokazuju napredak, mnogi građani osjećaju posljedice gospodarskih odluka koje se donose iza zatvorenih vrata. Korištenje brojki za hvalisanje može zaslijepiti oči, ali stvarnost je potpuno drugačija. Osobe koje žive s mjesečnim primanjima koja jedva pokrivaju osnovne životne troškove suočavaju se s izazovima koji nijednom podatku ne mogu dati pravednu sliku. Koji su to uspjesi kada se svaka nova mjera čini samo potezom za zadovoljavanje rejting agencija, a ne stvarnim pomakom ka boljem životu?
Životni standard građana u usporedbi s prošlošću ukazuje na alarmantnu razliku. Dok se u prošlim vremenima domaćinstva mogla osloniti na stabilan prihod i sigurnost, danas se mnogi bore s nesigurnim zaposlenjima, niskim plaćama i nevidljivim troškovima života koji samo rastu. U međuvremenu, vlast pokazuje slike prosperitetnog društva koje samo još više produbljuju razdore između elite i običnih ljudi. Zašto bismo trebali vjerovati političarima koji se čine neosjetljivima na stvarne potrebe i probleme naroda?
Postavlja se ključno pitanje: Tko mjeri uspjeh? Da li je to zadovoljenje rejting agencija i stvaranje pozitivnih ekonomskih pokazatelja, ili je to životni standard i dobrobit građana? U trenutku kada se većina ljudi osjeća gurnutom na rub ponora siromaštva, teško je ne sumnjati u legitimnost onih koji vode našu zemlju. Nažalost, učinci nezadovoljstva su jasni i zabrinjavajući. Ljudi su frustrirani i bijesni, a takvo stanje može dovesti do prosvjeda koji će zatražiti promjene koje su očito potrebne.
Sve više pojedinaca osjeća potrebu izraziti svoje nezadovoljstvo, a ulični prosvjedi postaju sve realniji oblik otpora. To je odraz dubokog gnjeva i nezadovoljstva koja su se nakupila tijekom godina. Našu svakodnevicu ne bi trebali definirati samo podaci i brojke, već istinita iskustva ljudi koji svakodnevno bore s izazovima. Dokle god se ne čuju njihovi glasovi, dokle god se pravi problemi guraju pod tepih, budućnost Hrvatske može biti u opasnosti. Moramo se boriti za bolje sutra, gdje se i glas običnog građanina čuje i uvažava.
U konačnici, Hrvatska se suočava s ozbiljnim pitanjima koja se ne mogu ignorirati. Vrijeme je da vlasti preuzmu odgovornost i počnu djelovati u interesu svih građana. Samo tada možemo nadati da ćemo živjeti bolje nego ranije.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Screenshot/ Ilustracija/ Totalno HR
