Europljani se bune. Odbacuju svoje dugo vladajuće liberalne stranke, muka im je od zagušljivih klimatskih diktata koji su povećali troškove, nekontroliranog useljavanja koje je dovelo do nižih plaća i gubitka suvereniteta za EU.
Mogu li Amerikanci daleko zaostajati? Hoće li američki glasači otpustiti Joea Bidena – otpustiti njegove apsurdne EV mandate, njegovu opasnu otvorenu granicu, njegovu inflatornu potrošnju i njegovu ljubav prema globalističkim institucijama poput UN-a – i umjesto toga odabrati povratak Donaldu Trumpu i zdravom razumu?
Ankete pokazuju da bi se to moglo dogoditi; ne bi bilo prvi put da nam Europa pokazuje put, piše foxnews.
Britanci su 1979. srušili dominantnu Laburističku stranku u Engleskoj, koja je vladala 11 od prethodnih 15 godina, i izabrali Maggie Thatcher, čelnicu Konzervativne stranke, za prvu ženu premijerku zemlje. Njezina je stranka obećala promicati rast, smanjiti ulogu vlade, ojačati britansku obranu i podupirati vladavinu prava.
Osamnaest mjeseci kasnije, konzervativni republikanac Ronald Reagan pobijedio je sadašnjeg demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera, osvojivši 489 glasova Elektorskog kolegija naspram Carterovih 49, koji se kandidirao na sličnoj platformi.
U oba slučaja birači su s prezirom odbacili establišment; u oba slučaja birači su bili u pravu. I Thatcher i Reagan bili su zaslužni – od birača, ako ne i liberalnog tiska – za preokret u gospodarstvu svojih zemalja prihvaćanjem slobodnih tržišta, manje regulative, nižih poreza i rasta. Thatcher je uvjerljivo pobijedila na reizborima 1983. i 1987. i bila premijerka s najdužim stažem u 20. stoljeću.
Godine 1984. predsjednik Reagan također je ponovno izabran u velikom broju, s 49 od 50 država.
U lipnju 2016. britanski glasači ponovno su zaprepastili zapadni svijet, te godine glasovanjem za izlazak iz Europske unije, ponovno prkoseći glasovima establišmenta s obje strane Atlantika, uključujući istaknute think tankove, liberalne medije, poslovne vođe, pa čak i predsjednika Obamu. Britanci su se pobunili protiv masovne imigracije, ali i protiv mikroupravljanja svojom zemljom od strane EU birokrata u Bruxellesu koji su regulirali svaki aspekt svakodnevnog života, uključujući diktiranje pakiranja hrane, energetsku učinkovitost, kako se brinuti za uvoz lasica, prekograničnu zdravstvenu skrb, sigurnost na moru, označavanje ribe za prodaju i još mnogo toga.
Šest mjeseci kasnije, Amerikanci su na sličan način ignorirali glasove establišmenta i izabrali Donalda Trumpa za predsjednika. New York Times je samouvjereno predvidio 21 dan prije da demokratkinja Hillary Clinton ima 91% šanse za pobjedu; doista, bila je izbor poslovnih vođa, Hollywooda, akademske zajednice i liberalne elite posvuda.
Hillary je podbacila s prosječnim Amerikancima iz radničke klase, koji su počeli vjerovati da Demokratska stranka više ne predstavlja njihove interese – istim ljudima koji su glasali za Brexit.
Nedavni izbori u Europi nose sličnu poruku. Glasači u Njemačkoj, Francuskoj i drugdje vide svoje zemlje ugrožene štetnim politikama zelene energije i nekontroliranom imigracijom. Misle da njihovi elitistički vođe, poput francuskog Emmanuela Macrona čija je stopa odobravanja sada 24%, nisu u dodiru s njihovim potrebama i problemima.
Europa je više od desetljeća bila u zarobljeništvu klimatskih alarmanta, što je uzrokovalo zatvaranje tvornica fosilnih goriva, ishitrenu i loše planiranu pretvorbu u nepouzdane obnovljive izvore energije i ograničenja u korištenju uređaja. Također su nanijeli značajnu štetu svojoj moćnoj automobilskoj industriji.
Posljedica ovog klimatskog ludila je da su veleprodajne cijene električne energije u Njemačkoj, na primjer, skočile sa 37,8 eura po megavat satu u svibnju 2019. na 67,3 eura prošlog mjeseca – povećanje od gotovo 80% u proteklih pet godina. Energetski diktati vlade – zabrana frackinga, zatvaranje nuklearnih postrojenja i tako dalje, također su ostavili Njemačku (i druge europske zemlje) ranjivima na zatvaranje ruskog plina koji teče u Europu zbog Ukrajinskog rata, događaja koji je gurnuo Njemačku cijene električne energije na najviši nivo svih vremena od 699,4 eura u 2022.
Kao iu SAD-u, Nijemci su doživjeli pad stvarnih prihoda zbog rastućih cijena, od kojih su troškovi energije glavna, ali ne i jedina komponenta. Inflacija je gotovo dotaknula 9% 2022. i ponovno početkom 2023. Rast realnih plaća bio je negativan u 9 od posljednjih 15 kvartala od pandemije 2020. Što je još gore, realne plaće rasle su za samo 0,23 posto od 1992. do 2023.
Francuska je u istom čamcu. Prosvjedi protiv propisa o zaštiti okoliša koji su podigli cijenu goriva inspirirali su protuvladin radnički pokret Žutih prsluka koji je započeo 2018.; ove godine to su poljoprivrednici.
Francuzi i poljoprivrednici diljem kontinenta odbili su klimatske inicijative koje su u nekim slučajevima imale za cilj da ih izbace iz poslovanja. U Nizozemskoj je vlada najavila planove za 2022. za zatvaranje čak 3000 farmi kako bi se ispunili kontroverzni ciljevi EU-a za smanjenje emisija; tamošnji birači odgovorili su tako što su 2023. izabrali krajnje desnog antiimigrantskog vođu. Na nedavnim izborima za EU udvostručili su se.
Stranke zelenih Europe nedavno su izgubile otprilike jednu trećinu svojih mjesta u Europskom parlamentu jer su glasači europski ekstremni klimatski program vidjeli kao elitistički i skup.
Isti bi se trend mogao pojaviti u SAD-u. Bijela kuća Joea Bidena dodijelila je stotine milijardi dolara odobrenih Zakonom o smanjenju inflacije za smanjenje emisija i subvencioniranje električnih vozila. Glasači su nedavno otkrili, zahvaljujući intervjuu CBS-a “Face the Nation” s ministrom prometa Peteom Buttigiegom, da je čak i uz proračun od 7,5 milijardi dolara, vlada uspjela izgraditi samo osam punionica za električna vozila u tri godine. To ne ulijeva povjerenje.
Američki glasači, kao i Europljani, također su bijesni zbog nekontroliranog useljavanja; s Bidenovom otvorenom granicom, milijuni ljudi ilegalno su ušli u SAD. Kolaps predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost i doveo je do pada nižih plaća. Glasači smatraju da je to jedna od njihovih najvećih briga, a krive Joea Bidena.
U studenom će Amerikanci imati priliku promijeniti smjer kretanja naše zemlje, kao što su Europljani nedavno izglasali. Ankete pokazuju da će desno orijentirani političari uskoro voditi Francusku, Njemačku, Italiju, Nizozemsku, Mađarsku, Grčku i Bugarsku. Ankete također pokazuju da će im se pridružiti Donald Trump, ponovno slijedeći njihovo vodstvo.
Izvor/ FOX News/ Piše: Liz Peek Fox News/ Foto: Ilustracija/ Totalno HR/ Izvor/ iStock/ Getty Images/ Free foto
https://www.foxnews.com/opinion/europe-turning-right-could-trump-us-next
