Obrambeni Domovinski rat bio je odlučujući trenutak u povijesti Hrvatske države, a “Akcija Gusar”, poznata i kao “VRO Maslenica”, odigrala je značajnu ulogu u preokretu tijeka rata i na kraju je dovela do ponovnog ujedinjenja Hrvatske. Oslobađanje ključnih područja poput zadarskog zaleđa, Masleničke klisure, zračne luke Zemunik i brane Peruća bila su značajna postignuća koja su pomogla da se odnos snaga promijeni u korist hrvatskih snaga. Međutim, iako je ova bitka odigrala presudnu ulogu u ishodu rata, važno je napomenuti da je to bila samo jedna od mnogih bitaka vođenih tijekom obrambenog Domovinskog rata.
Vojna operacija imala je za cilj povrat kontrole nad područjem u zaleđu Zadra i ponovno povezivanje Dalmacije s drugim područjima pod kontrolom legitimnih vlasti Republike Hrvatske. Bitka se odvijala tijekom tri tjedna, počevši od 6. do 27. siječnja 1993., a stvarne borbe počele su 22. siječnja 1993. godine. Kopnene snage bile su primarni nositelji djelovanja tijekom bitke, a sve tri grane Oružanih snaga RH, uključujući specijalnu policiju, mornaricu i zrakoplovstvo, prvi su put u ratu sudjelovale u jednoj operaciji. Operacija je dovela do oslobađanja zadarskog zaleđa, Masleničke klisure, zračne luke Zemunik i brane Peruća. Pobunjeni Srbi pokušali su tijekom operacije srušiti branu Peruća, ali u tome nisu uspjeli zbog neuspješne eksplozije. Iskustva stečena u ovoj borbi očitovala su se u kasnijim borbama koje su dovele do oslobađanja svih hrvatskih teritorija. Osim toga, ova je bitka pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci donijela niz iskustava koja su pomogla u daljnjem jačanju, organiziranju, razvoju i uporabi postrojbi. Štoviše, pobjeda u bitki za Maslenicu prometno je povezala hrvatski sjever i jug, a postrojbe specijalne policije koje su kontrolirale Velebit bile su briljantan potez za uspješno izvođenje akcije Oluja u kolovozu 1995. godine.
Naime, malo tko zna da je obrana Paljuva tijekom Domovinskog rata imala veliki strateški značaj. Paljuv, smješten u zaleđu Zadra, bio je ključno prometno čvorište koje je obalu povezivalo s unutrašnjošću Hrvatske. Kontrola ovog područja bila je neophodna hrvatskim snagama za održavanje komunikacija i opskrbnih linija između obale i ostatka zemlje. Strateški položaj Paljuva učinio ga je glavnom metom za srpske snage, koje su nastojale presjeći ove vitalne linije opskrbe.
Hrvatski branitelji prepoznali su važnost ovog lokaliteta i žestoko se borili za njegovu zaštitu, ispričao je jedan od sudionika ove akcije, hrvatski branitelj Đuro Knezičić.
“Neprijatelj je izuzetno brzo i u kratkom vremenu uspio konsolidirati redove i ojačati svoje snage kako bi protunapadom povratiti netom oslobođena područja! Mudrošću i providnošću tadašnjeg Predsjednika, dr. Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška te zap. OS. gen. Janka Bobetka i dr…, znajući kako slijedi protu napad Vrhovništvo je donijelo odluku da zamjeni umorne ratnike 4.gbr i dr…, sa svježim snagama, koje su prebačene u nekoliko dana iz Slavonije. prebacivanje taktičke grupe 3. gbr Kune, helikopterskim desantom koji je po prvi puta tada izveden u OS RH! Kako su naše svježe snage pristizale tako su odmah i preuzimale zauzete položaje ( linije obrane ). Žestoki protunapad očekivao se na liniji: Kašića, Paljuv, Novigrada! Što se potvrdilo dobrom procjenom. Iz današnje perspektive vidljivi je značaj obrane od Kašića preko Paljuva do Novigrada! Kako sam i sam sudionik mogu samo komentirati svoje viđenje obrane Paljuva, gdje sam i osobno „ bio“ sudjelovao! Dio mojih kolega iz Đakovačke 2. bojne, 3.gbr, prebačen je helikopterskim desantom za Zadar, dok smo mi koji smo vozili kamione morali putovati cestom: Zagreb-Pag-Zadar. U Zagreb smo stigli kasno noću u Vojarni Borongaj, gdje smo natočili gorivo i večerali, nakon večere odmah smo nastavili put, kako bi stigli do zore u Zadar! 31.01.93. stigli smo u Zadar i odmah krenuli preuzimati položaje od 4. grb. Pauci na potezu od Kašića – Paljuv – Novigrad. Preuzevši položaje odmah smo se pripremali za obranu, kako smo svi bili već iskusni ratnici od 91. pa smo malo bili opušteniji, ne nadajući se kako će neprijatelj već iduće jutro započeti protu napad! 01.02.1993. osvanulo je lijepo i sunčano jutro, mi smo se budili ja sam pripremao kavu, odjednom se začula negdje u blizini eksplozija granate, pomislih ma ok moraju nas probuditi jer je vrijeme za kavu? Ali nakon kratkog vremena palo je nekoliko granata, tad sam pomislio pa i rekao dečkima ovo mi ne miriše na dobro? Netom što pomislih i glasno izgovorim misao zasuo nas je plotun, ja sma sjeo na krevet i nabrzaka počeo vezati čizme dečki su poskakali i jurnuli van iz kuće kako bi uzvratili paljbu! Kako nisam htio nezavezanih čizama trčati izgubio sam vrijeme nekoliko minuta i njihova granata pogodila je naše skladište tako da je bilo nemoguće izlaziti na glavni izlaz pa smo skakali kroz prozore i da izvučemo živu glavu, kako bi slikovito rekao oblačili smo se u letu i jurnuli do minobacača 60 i 82 mm koje smo proteklog predvečerja postavili i usmjerili u pravcu Smiljčića i kako su nam napomenuli dečki iz 4. gbr. odakle možemo očekivati napade! Brzo smo uzvratili vatru uspostavili komunikaciju sa našim dečkima koji su bili ispred nas u selima i zaseocima i javljali nam gdje da tučemo jer je započeo tenkovsko pješački napad i kako su agresori u velikom broju!”, prisjeća se Knezičić.
“Započeli smo tuči po neprijatelju svom žestinom tako reči rafalno, dečki su nam javljali kako dobro pogađamo mete i da tako nastavimo..! Bitka je trajala cijeli dan, kod zaseoka Barabe poginuo nam je prijatelj Marko Maraković i jedan domaći dečko Joso Bakić, koji je ostao sa nama da brani svoj dom! Zapovjednik naše 1. Satnije, 2. bojne Đakovo, 3.grb. Stipo Orešković biva ranjen kod Škole u Paljuvu, odakle su tukli maljutkama, tenkovima i svim raspoloživim oružjima i oruđima po neprijatelju, koji je nadirao iz Smiljčića na naše kolege u Kašiću iz 3.bojne, 3.gbr iz Sl. Broda, poznate po nazivu Kobre. U posljepodnevnim satima do nas su stigli izvidnici tenkista ( tenkovsku podršku imali smo od 4.brigade jer nismo mogli tako brzo prebaciti naše tenkove ) iz 4. gbr i čim su stigli zasuli su ih plotunom te su svi bili ranjeni, zvali su nas pa smo ja i Anto Zeko – Zeka odjurili po njih, izvukavši ih pružili smo im hitnu pomoć i htjeli ih odvesti njihovim vozilom u Zadar, kako je bilo pakleno mnogi su htjeli učiniti im uslugu i odvesti ih u Bolnicu, ali na svu sreću jedan od dečki bio je ranjen u vrat i mogao je voziti tako da ih nismo morali mi voziti i tako ostati bez jednog čovjeka jer nas je ionako bilo premalo! Nakon kraćeg vremena naš zapovjednik Minobacačlija Marijan Dubravac ( Duca ) rekao mi je Đuka uzmi kamion i ti i Zeka otiđite do Zadra po granate i streljivo koje nam je ponestajalo, bez razmišljanja otišao sam do kamiona sjeo za volan a Zeka do mene, kada sma upalio kamion zarovio je kao tenk jer nije imao auspuh, Zeka je iskočio i krenuo prema putu za Podgradinu dok ja nisam izmanevrirao i okrenuo kamion zatim sam se uputio za njim i zastao da uskoči na što je on odmahnuo neka idem još malo do jedne usputne kuće koja nam je bila sa lijeve strane i mala zvjetrina, gdje sam se zaustavio a on je dotrćao i krenuli smo put Zadra. U Zadar ( Hotel Borik ) stigli smo u sumrak, parkirao sam kamion da nam dečki utovare granate, streljivo, bombe itd……, ja i zeka smo otišli u Hotel na piće, ušavši u Hotel susreo sam našu medicinsku sestru Snježanu i pozdravio je ne znajuči kako izgledam ona me je izbuljenih očiju pogledala i upitala Đuro jesi li to ti? Odgovorih pa da Snježana to sam ja, na što me ona upita kakvo je stanje na bojištu rekoh dobro je držimo se samo sam došao po granate i streljivo i vračamo se nazad, na što ona meni reče pa ovdje svi govore kako je sve palo i da će četnici doći u Zadar, na što sam joj odgovorio da nema šanse i otišao za šank na kavu, gdje je jedan čovjek vikao sve to što mi je ona rekla, na što sam ja oštro reagirao i rekao mu da prestane stvarat paniku jer nije ništa palo niti će pasti dok smo mi živi, zaprijetio sam mu i viknuo ljudima da čovjek laže kako sam ovaj tren došao sa bojišta iz Paljuva i da se odmah vračam nazad jer me dečki čekaju! Ljudi su se malo smirili ja i Zeka smo popili kavu otišao sam do wc-a i da se usput i umijem, tek tada sam shvatio pogledavši se u ogledalo zašto me Snježana nije prepoznala, jer sam bio tako maskiran od prašine i dima baruta da sam sebe nisam prepoznao! Nakon što su dečki utovarili na kamion sve što smo tražili uputili smo se nazad put Paljuva. Vozivši se tako do Gajina, gdje je bio punkt naše vojne policije koji su predpostavljam kontorlirali promet ili već nešto?
Upitali smo ih da li ima što novo ili promjena na bojištu na što su i oni rekli da je sve gore palo i da ne idemo dalje na što smo ja i Zeka rekli da su naši dečki gore i da mi idemo do njih jer nas očekuju, na što su oni odgovorili dečki na svoju odgovornost! Pogledao sam Zeku i on mene bez dvojbe nastavili smo svoj put prema Paljuvu. Vozeči put Podgradine, u suset na je išla određena kolona koju nismo odmah mogli razaznati pa smo se pripremili na najgore, kako nas nisu zaustavljali a niti paljbe prema nama polako sam vozio i pitao ih dečki koji ste na što nam nitko ništa nije odgovorio samo su prolazili ja sam uspio uočiti nekoliko oznaka naše Vojske pa sam rekao Zeki to su naši idemo dalje, i tako do Paljuva kad smo stigli u Paljuv sve je bilo kako smo i ostavili. Tokom noći i sljedečih dana bitka se nastavila istim intenzitetom ili sličnim ali nije bilo popuštanja, nako 10 dana napadi su se smanjili i više nije dolazilo u pitanje hočemo li ili nećemo obraniti Zadarsko zaleđe ( Maslenicu ) to je bilo jasno kao dan da smo ih potukli”, ispričao je Đuro Knezičić, hrvatski branitelj koji svake godine daje poštovanje svojim poginulim suborcima.
Obrana Paljuva od strane hrvatskih snaga bila je herojski i hrabar pothvat. Unatoč brojčanoj nadjačanosti u ljudstvu i nadjačanosti u naoružanju, hrvatski su branitelji nekoliko dana uspjeli zadržati srpske snage. Hrvatske snage unatoč nepoznavanju terena iskoristile su svoje nadmoćne borbene vještine kako bi srpskim snagama nanijele teške gubitke. Branitelji Paljuva pokazali su veliku hrabrost i odlučnost pred golemim zadaćama, a njihov trud prepoznao je i proslavio hrvatski narod. Njihova obrana doprinijela je i jačanju morala hrvatskih snaga i hrvatskog naroda koji je u herojskim pothvatima branitelja doživljavao simbol snage i odlučnosti hrvatskog naroda. Obrana Paljuva obilježava se svake godine kao podsjetnik na žrtvu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, a herojska obrana hrvatskih branitelja bila je prekretnica u sukobu jer je ojačala moral hrvatskih snaga i oslabila odlučnost neprijatelja. Paljuv je do Domovinskog rata imao oko 360 stanovnika, a u obranu Hrvatske uključilo ih se 76. Osam je branitelja poginulo u obrani svojeg mjesta i Hrvatske. Uz njih, smrtno su stradala i četiri civila, dok se za još dvije osobe ne zna sudbina te se vode kao nestali. Kao spomen na sumještane, svi su poginuli branitelji dobili nazive ulica u Paljuvu, a posebnu zahvalnost iskazuje im se ljeti, kad se organizira nogometni memorijalni turnir njima u čast.
Obrana Paljuva zauvijek će se pamtiti kao simbol hrabrosti i odlučnosti hrvatskog naroda pred nedaćama.
Piše: Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Arhiva Đuro Knezičić
