U povodu 79. obljetnice Križnog puta, predsjednik Hrvatske Vlade Andrej Plenković jutros je položio vijenac i zapalio svijeću kod zajedničke grobnice pored crkve Muke Isusove u Maclju.
Plenković je uime Hrvatske Vlade iskazao poštovanje prema žrtvama Križnog puta, koje su stradale bez suda u kolonama smrti, izvjestila je Vlada.
Hrvatska se svojom borbom protiv nacizma i fašizma svrstala svrstala na pravu stranu povijesti među pobjednicima u Drugom svjetskom ratu. No, nakon toga uslijedilo je tragično razdoblje za hrvatski narod zbog poratnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima. Hrvatski narod još uvijek osjeća duboku bol i nepravdu koje su u našoj nacionalnoj svijesti ostavili strašni zločini počinjeni bez suda nad tisućama civila i razoružanih vojnika na Križnome putu.
U Maclju smo položili vijenac i zapalili svijeću iskazavši poštovanje prema žrtvama Križnog puta. Hrvatski narod još uvijek osjeća duboku bol i nepravdu koje su u našoj nacionalnoj svijesti ostavili strašni zločini počinjeni bez suda nad tisućama civila i razoružanih vojnika. pic.twitter.com/62UP0LjVjL
— Andrej Plenković (@AndrejPlenkovic) May 17, 2024
Politika Vlade je nedvosmislena osuda zločina svih totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Njegujući kulturu sjećanja i pomirbe na kojoj je nastala današnja Europska unija i iskazujući poštovanje prema svim nevinim žrtvama, mladim generacijama dužni smo prenositi istinu o svim traumatičnim razdobljima iz hrvatske i europske povijesti kako se takvo zlo nikad više ne bi ponovilo.
Ponosni i zahvalni hrvatskim braniteljima, najzaslužnijima za ostvarivanje sna o slobodnoj hrvatskoj državi, ustrajemo u očuvanju demokratskih vrijednosti i izgradnji tolerantnog ozračja u Hrvatskoj, koja je od svoje samostalnosti i pobjede u Domovinskom ratu ostvarila sve strateške ciljeve za učvršćivanje svoje državnosti i međunarodnu afirmaciju te nastavlja ići smjerom društvenog i gospodarskog napretka, stoji u priopćenju Vlade.
Uz predsjednika Vlade bili su potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te posebni savjetnici predsjednika Vlade Zvonko Kusić i Mate Granić.
Bleiburg [blại’burk] (slovenski Pliberk), grad u austrijskom dijelu Koruške uz granicu sa Slovenijom. U hrvatskoj povijesti važan po događajima s kraja II. svjetskog rata, poznatima kao bleiburška tragedija. Početkom svibnja 1945. veći dio oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH) (domobranske i ustaške postrojbe) počele su se povlačiti prema austrijskoj granici u namjeri da se predaju zapadnim savezničkim snagama. Na tome ih je putu pratilo mnoštvo civilnoga stanovništva, koje je bježalo uglavnom iz straha od dolaska partizanskih jedinica. Smjer njihova kretanja bio je Celje, Slovenj Gradec, Dravograd, slovensko-austrijska granica, Bleiburg, gdje su se trebali predati britanskim snagama. Ispred Bleiburga zaustavila ih je britanska vojska, a uskoro potom opkolile su ih postrojbe Jugoslavenske armije. Pregovore s britanskim generalom Patrickom Scottom o predaji vodili su 15. svibnja u dvorcu Thurn-Valsassina general Ivo Herenčić i pukovnik Danijel Crljen, a ishod im je bio predavanje oružja pred Jugoslavenskom armijom. Po navodnom isteku roka za predaju, jugoslavenska vojska otvorila je vatru po opkoljenim vojnicima i civilima. Otpočela je predaja poraženih snaga s područja jugoslavenske države, među kojima su bili vojnici NDH, slovenski domobrani, crnogorski i srpski četnici. Prema izvješćima jugoslavenskih jedinica 15. i 16. svibnja kraj Bleiburga predalo se 95 000 vojnika bez civila. Dio zarobljenika pobijen je blizu Dravograda, Maribora i u drugim slovenskim mjestima. O broju poginulih u bleiburškoj tragediji još se i danas daju različite procjene. Pred preživjelima su bili dugi »marševi smrti«, poznati u literaturi kao križni put, piše enciklopedija.hr
Križni put, stradanje pripadnika poraženih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji (JA) kraj Bleiburga 15. V. 1945. Naziv je nastao u hrvatskom političkom iseljeništvu, dok su u poratnoj Jugoslaviji događaji oko križnoga puta uglavnom bili prešućivani. Stradanjima su bile izložene kolone ratnih zarobljenika i civila, pod nadzorom pripadnika JA, na putu od Bleiburga i kroz Sloveniju do više odredišta u Hrvatskoj. Pojedine skupine zarobljenika vođene su u BiH, Srbiju i Makedoniju (osim pripadnika snaga NDH, među ratnim zarobljenicima bio je i manji broj pripadnika drugih antikomunističkih snaga, iz Srbije, Crne Gore i dr.). Žrtve su pljačkane, fizički iscrpljivane glađu, dugotrajnim marševima, uz likvidaciju iznemoglih, nehumanim željezničkim transportima i dr. Već pri ulasku zarobljeničkih kolona u Sloveniju, pripadnici JA započeli su masovne likvidacije, a najviše ubijenih bilo je u okolici Maribora (prvi sabirni logor), Celja, Kočevja i dr. (masovne su grobnice bile prikrivane, a mnogobrojne su u prirodnim jamama). Ubojstva zarobljenika nastavljena su u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Zagreba, Karlovca, Siska, Bjelovara i dr. (na zagrebačkom području bili su sabirni logori na Kanalu, u Prečkom, Jankomiru, Maksimiru, Podsusedu i dr.). Stradanja na križnome putu trajala su od svibnja do kolovoza 1945 (opća amnestija proglašena je 3. VIII. 1945), pri čemu je ubijeno više desetaka tisuća hrvatskih zarobljenika i civila. O stvarnome broju postoje različite procjene (od 45 000 do 200 000).
Autor/ Totalno HR/ Izvor/ Vlada RH/ Foto: PRESS VRH/ Twitter X/ Andrej Plenković
