Hrvatski narod ima bogatu povijest hrabrosti i otpornosti, s brojnim primjerima koji sežu stoljećima unazad. Od povijesnih događaja, pojam hrabrosti duboko je ukorijenjen u tradiciju hrvatskog identiteta i kulture. No, sa stajališta demokratskih procesa, političkih prijevara tu Hrvati padaju na testu i gube hrabrost. U suvremenoj politici sve je veći trend koji pokazuje kako se predizborna obećanja ne održe uvijek kad kandidat dođe na vlast, što je, kako smo vidjeli nažalost dovelo do kaosa u društvu i suicida hrvatskih branitelja, naših heroja. Dovesti do pada povjerenja između ljudi i onih koji su na vlasti, je u našoj hrvatskoj zbilji vrlo lako, kao što u konačnici može dovesti do autoritarizma. Jednostranačke diktature jedinstvene su po tome što se vladajuća stranka razlikuje od političke stranke koja je stvorena da služi svome velikom vođi, diktatoru. Umjesto toga, vladajuća stranka u jednostranačkoj diktaturi služi vlastitim interesima i održava vlast putem prisile i manipulacije političkim procesom. U prošlosti su autokrati često bili diktatori koji su vladali kroz strah, ali suvremeni autokrati postali su vještiji u korištenju spinova i propagande kako bi zadržali svoju moć. Posljedice političke prijevare mogu biti razorne za demokratske procese, često dovodeći do nedostatka vjere u vladu i porasta autoritarnosti.
Hrvatsku politiku karakterizira duboka politička dihotomija, pri čemu ljevica i desnica često imaju različite stavove o mnogim pitanjima. Plenkovićeva vlada nije ostala imuna na ovu dihotomiju, budući da je ljevica percipirana kao korumpirana, a desnica kao izdajnička od centra na desno, negdje u sredini nalazi se učinak Plenkovićeve vlade. Čelnici nedemokratskih nacija, poput Rusije i Kine, bili bi uspješni u preusmjeravanju globalnih poticaja s demokracije kao jedinog održivog političkog sustava da su pratili naš politički trojac, Plenkovića, Milanovića, Jandrokovića pa i onog Božinovića. Samo što kod nas, u našoj hrvatskoj zbilji kao takvi, naši vrli vođe neće biti odgovorni za svoje postupke nego će pumpati lažna obećanja ljudima kojima bi trebali služiti. Svi već dobro znamo da naša politička korupcija već dugo muči hrabre Hrvate i Hrvatice pa čak i diljem svijeta, potkopavajući povjerenje u naše vrle institucije, narušavajući demokratske vrijednosti i kočeći društveno-ekonomski razvoj. U kontekstu naše divne Hrvatske, zemlje s burnom poviješću te proklete korupcije, gubitak hrabrosti među njezinim građanima da se odupru takvim malverzacijama postavlja kritična pitanja o temeljnim čimbenicima koji su u igri i koji su pridonijeli ovom fenomenu, koji stoje iza erozije javnog morala i integritet zemlje. Ovakvi postupci doveli su do situacije da mediji i hrvatska javnost više nisu ogorčeni korupcijom jer danas se svi lako kupe, prodaju za šaku jada. Nevjerojatna je izjava Andreja Plenkovića i HDZ-a koja izražava zaprepaštenje jer se govori o sprezi HDZ-ove vlasti i koruptivnih političara stranke na vlasti i pod vlasti. Plenkovića, Božinovića i tu ekipicu u vrhu vlasti se često optužuje da su najveća prijetnja hrvatskoj sirotinji, onim malim hrabrim običnim ljudima, onima koji su ginuli za ovu napaćenu Domovinu i naravno javnom novcu hrvatskih građana, unatoč tome što ih se prikazuje kao spasitelje. Činjenica je da Plenković namjerno pored sebe postavlja nesposobne ministre kako bi svakako bio prikazan kao veliki spasitelj Hrvatske, od kako je govorio onaj bivši ministar, e da, “predatora” koji prijete javnom novcu sviju nas poreznih obveznika. Svi smo vidjeli kako HDZ često voli primjeniti zlouporabu javnih sredstava za medijsko poliranje imidža Andreja Plenkovića i njegovih ministara i to je stvarno zabrinjavajuća tema. Činjenica da se javni novac koristi za poboljšanje imidža političara umjesto da se koristi za boljitak društva jasan je pokazatelj korumpiranosti političke scene u Hrvatskoj. Pokušaji da se skrene s problema usredotočujući se na način na koji su se informacije dijelile, umjesto da se bavi problemom ukradenog javnog novca, samo povećavaju sumnju hrvatskih građana oko problema. Identifikacija oko 30 slučajeva u kojima su javna sredstva korištena za poliranje imidža Andreja Plenkoivća, Davora Božinovića i onaj njihov ako se dobro sjećate pandemijski stožer dodatno učvršćuje potrebu za temeljitom istragom da se poduzmu koraci za sprječavanje takve zlouporabe javnih sredstava u budućnosti kako bi se osiguralo da se sredstva koriste u najboljem interesu hrvatske javnosti. Znam da je uzaludno naglašavati potrebu za transparentnošću i odgovornošću u političkim sustavima i prozivanja političara na odgovornost za svoje postupke, jer njih boli uvo za to što mi govorimo i pišemo, oni pišaju na hrvatski narod kao god žele i kad god im se prohtije. Pa evo za primjer, budući da je Hrvatska u percepciji korupcije ispod zemalja poput Ruande i Kube, potreba za transparentnošću i odgovornošću očito nije potrebna, ma hajmo podržati tu HDZ-ovu hajdučiju, tu političku korupciju koja svakodnevno posebno uprlja ugled Hrvatske, a premijer će nam se grohoto nasmijati i smijeniti još 30 ministara. U našoj otetoj Hrvatskoj i evidentnim padom hrabrosti hrvatskog naroda da se odupre tako sveprisutnoj korupciji on nalazi istomišljenike korumpiranih pojedinaca koji drže položaje moći kako bi se pazite sad ovo “zaštitio integritet ključnih institucija poput pravosudnog sustava i Ureda državnog odvjetništva”. Pobogu, otkriće da je Hrvatska u percepciji korupcije niže od zemalja poput Ruande i Kube naglašava ozbiljnost situacije i potiče nas na razmišljanje o političkoj dinamici vladajuće odnarođene kaste koja je utjecala na sve manju hrabrost hrvatskog naroda da se suoči s korupcijom. Mediji su se također suočili s izazovima pod njegovim vodstvom, uz zabrinutost zbog cenzure i potiskivanja kritičkih glasova. No, brajo riješio problem i to vrlo lako kupio, ako ne i ucijenio. Što kazati? To su radnje koje su narušile sustav provjera i ravnoteže koji su ključni za zdravu demokraciju, ostavljajući građanima ograničen pristup točnim informacijama i pravnim sredstvima kada su njihova prava povrijeđena. Drugi način na koji je Plenkovićeva politika potkopala demokraciju je suzbijanje političke oporbe i neslaganja. Pa, često se Vladu optužuje za korištenje taktika kao što su zastrašivanje, uznemiravanje i pravni postupci kako bi ušutkala kritičare i potisnula kritičke glasove hrvatskih građana. E, tu mu na scenu stupa onaj vrli ministar MUP-a Božinović. To je stvorilo okruženje straha i nepovjerenja, u kojem građani oklijevaju govoriti protiv vlade ili otvoreno izraziti svoje stavove. Takvi postupci su u suprotnosti s načelima demokracije, koja zahtijevaju slobodnu i otvorenu razmjenu ideja i mišljenja, koja zahtijevaju jednak tretman i zaštitu svih građana.
Ajmo sad malo podsjetiti naš narod na to da ističu čast i hrabrost, koja je oblikovala hrvatski identitet Hrvata kao hrabrog naroda.
Povijest hrvatske hrabrosti svjedočanstvo je o postojanosti duha njezina naroda. Hrvatska se kroz stoljeća suočavala s brojnim izazovima, od ratova i invazija do političkih previranja. Unatoč tim nedaćama, hrvatski je narod dosljedno pokazivao hrabrost i odlučnost pred nedaćama. Jedan značajan događaj koji pokazuje hrvatsku hrabrost je bitka na planini Gvozd 1097. godine, gdje su se hrvatske snage uspješno obranile od mađarske invazije, ističući njihovu vojnu snagu i nepokolebljivu odlučnost. Heroji poput bana Josipa Jelačića i Nikole Šubića Zrinskog cijenjeni su u hrvatskoj povijesti zbog svoje hrabrosti i požrtvovnosti, čime su dodatno učvrstili sliku o hrvatskom narodu kao hrabrom i neustrašivom narodu. U hrvatskom životu nekada je hrabrost bila stalna tema koja odražava vrijednosti i uvjerenja hrvatskog naroda. Narodne priče i legende često opisuju heroje koji se hrabro upuštaju u odvažne pohode i suočavaju sa strašnim neprijateljima. Hrvatske slavne priče služe i kao moralne lekcije, koje bi trebale nadahnjujući buduće generacije da utjelovljuju istu hrabrost i otpornost. Hrvatska književnost i poezija također slave pojam hrabrosti iu svoja djela ugrađuju teme hrabrosti i junaštva. Snaga pripovijedanja u očuvanju imidža hrvatske hrabrosti ne može se podcijeniti, budući da nastavlja oblikovati kolektivni identitet i kulturnu baštinu hrvatskog naroda. U modernoj Hrvatskoj duh hrabrosti i dalje cvjeta, iako u različitim oblicima. Od vatrogasaca koji se bore s požarima do poštenih i hrabrih policajaca i obavještajaca do aktivista koji zagovaraju društvene promjene. Primjeri hrabrosti mogu se pronaći u različitim aspektima suvremenog hrvatskog društva. Međutim, izazovi suvremenosti, poput globalizacije i promjena društvenih vrijednosti, prijetnju su tradicionalnoj percepciji hrvatske hrabrosti. Kontrast između tradicionalnog izražavanja hrabrosti, ukorijenjenog u povijesnim narativima i kulturnim normama, i suvremenih manifestacija, pod utjecajem promjenjive društvene dinamike, naglašava evolutivnu prirodu hrabrosti u hrvatskom društvu. Unatoč tim izazovima, ostavština hrvatske hrabrosti je trebala ostati izvor ponosa i nadahnuće za generacije koje dolaze. No, na našu žalost, sve smo to zasrali.
Za kraj ćemo kazati, da je autokratska politika sadašnje vladajuće garniture štetno utjecala na demokraciju u Hrvatskoj. Podrivanje neovisnih institucija i medija, potiskivanje političke oporbe i neistomišljenika te erozija demokratskih vrijednosti i načela doveli su do vlasti Plenkovićeve autokracije. Od ključne je važnosti za hrabri hrvatski narod zahtijevati odgovornost i transparentnost od svojih vođa i raditi na obnovi demokratskih institucija i vrijednosti. Tek tada Hrvatska može istinski napredovati kao demokratska nacija. Za kraj poručujemo vladajućima: “Kako vas nije sram”
Tekst i foto: Božidar Bebek/ Totalno HR
